PLANINARIMO ;)

E, pa dragi moji konacno smo otputovali u tu Krupu na Vrbasu. Jutro je bilo hladno ali i vedro, kako vani tako i u nasem malom busu "ko to tamo peva". Nakon sto nas je nas vrli nam vozac , Saula, malo "okadio" pokusavajuci zagrijati ljutu masinu, uz zvuke rock'n'roll-a (da ne povjerujete) , krenusmo na put zaljevajuci tu i tamo ponekom ljutom kapljicom. Bilo je i mamurnih, ali to ih nije zaustavljalo u opakom naumu da nas razvesele od ranih jutarnjih sati. Vec na prvoj benzinskoj pumpi padose prve zrtve - ni manje ni vise nego metla. Ne bi nam bas jasno kako ali nekako se potajno uvuce u nase redove i osta tu do kraja dana vjerno nas prateci. Sljedeca stanica je bio manastir Sv.Ilije u samoj Krupi gdje nam je britak vjetar odmah osisao gole glave i ustipio za lica. Bolje je to odradio i od brice. Nabrzinu smo zapalili svijece u crkvi i napustili prvu borbenu liniju "hrabro" se povlaceci u toplo okrilje prve kafanice, kako mi to volimo reci. Malom mjestu kao sto je Krupa bili smo cudna povorka privlaceci jos vecu paznju na sebe kliberenjem i dobacivanjem sitnih, ali ipak bezopasnih opaski jedni drugima. Kako osvojismo cadjavu mehanu koja je imala predivnu bastu, ali nimalo privlacnu toga dana, shvatismo da nismo jedini koji su toga jutra obuli teske, planinarske gojzerice i krenuli put ljutih planinskih vrhova. Lagan osmijeh nepoznatih nam lica bio je u stvari samo znak odobravanja onog sto smo planirali ostvariti tog dana. Doduse nase putesestvije bilo je nevino u odnosu na ono sto su braca i sestre po hobiju planirali tog dana da izvedu, ali mi se nismo dali omesti. Topla kava i caj, jogurt i kifle sa lespiricom il' dvije slanine vratilo je krv u obraze i usi, a smijeha je bilo i na prodaju. I taman kad pomislite da zivite u velikom, bijelom svijetu, par poznatih ociju vam zagolica mastu i sjecanje i shvatite da je svijet jako mali. Pridje mi covjek koga upoznah prosle godine na festivalu bas tu u Krupi i s kojim podijelih misljenje o kakvoci vatrene vode sa okusom breskve. Dogovor je pao da se nadjemo u povratku na istom mjestu, ali presutah mu o malim sansama tog nauma. Ne imadoh srca da mu kazem kako ce ga odnijeti vjetar cim otvorimo vrata cadjave mehane, jer put nas zove, a dan kratak. Npaustajuci mladu konobaricu kojoj cak i baksis ostavismo jer nas je strpljivo sluzila, uputismo se sa ostatkom grupe koja je tog dana bila bliza bogu nego mi mehandzije, ka slavnim slapovima krupskim. Iako znatno manji i lakse pregledni za oko nego Nijagarini, za nas nista manje vazni i lijepi slapovi rjecice u njedrima gorostasa Manjace, oduzese nam dah na kratko. Razmilismo se kao mravi po gromadama kamenja o koje su se odbijali zapjenjeni talasi ledene vode, nastojeci da ugrabimo sto ljepsu pozadinu na kojoj se nece isticati ona, Krupa, nego mi - ljudi. Sreca hladno je srce njeno da bi nam ona to zamjerila, navikla je na te nase sitne ljudske grijehove. Ipak nismo bili do kraja bezobzirni: ne bacismo ni mrvicu smeca na nju i njene obale, ostavljajuci je lijepu kakvu je i zatekosmo prvog trenutka. Sunce nam se rugalo sa neba, prosipalo bezvrijedne, hladne zrake ne stedeci nas ni malo, ali ipak nas to ne zaustavi da spustimo juzniji dio naseg bica na vec pozutjelu travu okolinih livada tik uz samu rijeku i da bas tu razbacimo bijele plahte koje su znacile samo jedno ali vrijedno - dorucak. "Lepo ti je ovo gorje zeleno (citaj bijelo), ima svega- jajca i krumpira" sto bi rekao nas drug Pundo koji nas izdade tog dana i ne podje sa nama. Udijelismo koju veselu rijec i za palog nam druga ali mu ne ostavismo nista sa sofre. Dodaj, podaj, popij, narezi, podijeli, i znatno olaksasmo svoje ruksake ne toliko sto nam ih je bilo tesko oslanjati na junacka nam pleca, vec sto smo morali zadovoljiti neke "unutrasnje potrebe" svoga tijela koje je izlrevoltirano gladju prestalo da slusa male sive celije naseg mozga. Lako sjedosmo, tesko ustasmo, a brico cak i zaspa. A sunce kao da je odlucilo da nas veze za njedra ove planine i rijeke pa ugrija jace i samo nas omami jos vise nego li i sam dorucak. Nasloni se ljeskova motka na vodju puta "nevino" i kao naruceno, koji isto tako "nevino" nasloni tu motku na spavaca jer ne mogosmo ga dozvati, ni namamiti na juris. Sigurno sanjase vatren zagrljaj sa smedjokosom, ali ne djevojkom vec flasom piva, najdrazom djevicom danasnjih vrlih jugovica. Poskoci momce kao mlad parip, pa stazu pred sebe, mrzovoljan pomalo sto mu ne dozvolismo da zavrsi san- osta gutljaj il' dva. A dan pobjeze kao oparen, tek sto svanu a ono vec mracak pada. Ostavismo za sobom pecinu u koju se popese samo najhrabriji, a i sismisa sto se strmoglav okaci u nju bjezeci od skrtog sunca i zubate zime. Slikase ga al' on ni da pogleda a kamoli da se iskezi. Sta njega briga za Lazom Kusic i fotografijom sto ce visiti na panou opstine, a ne planinarskom, u centru velelepnog grada Srpca, jer ljepse je visiti u pecini i plasiti slucajne prolaznike - pa i djeca znaju da papir ne grize. Kao da nije dovoljno sto se srpcani smiju ludama sto nemaju pametnijeg posla nego da se veru tamo po nekim planinama i gudurama, pa sad jos i njemu. Bolje da ona prosvjeta sto im se pridruzi sjedi kuci i smislja nove nacine mucenja srbackih djaka ne bi li djaci postali jos gluplji, a oni umjesto kredita za stan s pogledom na centar grada dignu kredit za sobu sa pogledom na lijevu obalu Vrbasa u Banjaluci, tamo negdje kod starog studenstkog doma dobro poznatog piscu ovog teksta. A i ne bio poznat kad vec zasluzih i zlatni sat za destegodisnjicu studiranja. Vratismo se veselo u autobus nasoj vjernoj pratilji- metli, usput se zaustavljajuci da jos jednom potvrdimo steceno znanje iz manevrisanja kafanskim staklenim asesoarom, plaseci konobara slavnog rafting kluba svjetskih razmjera koji nas pocasti zagusljivom prostorijom. Savladasmo gustu maglu jezive mocvare od alkohola i skupih sokova, pa udarismo opet po drumu. I taman da mrkla noc kaze dobar dan ugledasmo tablu nikad nam ne prezaljenog rodnog grada kojem morasmo da poklonimo darove donesene sa puta - nove sire vidike na stare planine. Ne bi nam tesko da se tog dana uspemo na jos jedan planinski masiv bosanskih krajeva - Olimp. Nista bez Minjine kave.
Aj' zivjeli!
IZVOR KRUPE

MYSTERIOUS SWAMP

DEEP SLEEP

AFTERNOON SUN

ICE CROWN